333huda333

30.09.2007., nedjelja

Kako odrasti?

Osjećate se djetinjasto? Svi se prema vama odnose ko prema neodgovornom balavcu? Pa evo nekolikom stvari koje možete napraviti da što prije odrastete i pridružite se svijetu "odraslih".

Kao prvo možete početi pušiti (duhan-da ne bi bilo zabune). Razmislite što sve dobijete s tim. Dobijete lijebe žute zube koji svakako izgledaju odraslo i još k tome će na vas sigurno baciti oko osoba suprotnog spola (možda i istog). Dobijete lijep zadah koji će zasigurno od vas učiniti odraslu osobu. Dobijete zamaman miris dima koji će vas svuda pratiti pa ćete čak i uštedjeti kojih 200 kn godišnje jer ne morate kupovati parfem. I dečki, ajde priznajte da ne možete odoljeti curi koja smrdi po dimu. Pa to je takva milina... Barite se s njom i imate okus u ustima ko da ližete dimljeni pršut... Ali jako dimljeni... Ono, prebrutalno dimljeni. I recimo idete ulicom i kraj vas prođe cura i osjetite da smrdi po dimu ko kobasica, ma digne vam se u roku odmah. Diže mi se pri samoj pomisli na to... No u biti, sad sam malo odlutao s teme... Aha, odrastanje... Da... Ako pušite šansa da obolite od raka brutalno se povećava, možete brutalno kašljati, pojava jutarnjeg kašlja itd. itd. No u biti da sad prebrojimo to sve: žuti zubi, zadah, smrad, rak, kašalj, smanjenje kapaciteta pluća... Ono pa ima toga dosta. I sad ako pušenje nije frajerski, odraslo i odgovorno onda stvarno ne znam što je. Isprike onima koji puše iz "zadovoljstva". Makar to vas ne opravdava i ako to nekom kažete samo se još dublje zakopavate jer u 98% slučajeva ljudi puše zbog utjecaja okoline (najčešće roditelja - i onda vam ta dvolična gamad još veli da ne smijete pušit) makar to ne kuže jer je na podsvjesnoj razini i onda s vremenom se tješe da puše iz "zadovoljstva"... Samo se vi tješite, dok shvatite što radite bit će vam prekasno... I sad bi vam dao još nekoliko savjeta za odrastanje ali mi se neda pisat jer sam fasciniran činjenicom kako ljudi mogu biti glupi i idem malo razmišljat o tome... (nisam napisao ničije ime pa ne serite da sam vas uvrijedio) -jbt zbog ovakvih postova više niko neće čitati moj blog :D lol ko da ga sad ko čita...

23.09.2007., nedjelja

Svi mi volimo penziće, kaj ne?

Jeste li ikad bili u dućanu i stojite na blagajni već nekih pola sata zbog subotnje gužve i još k tome ponestane papira za račune pa blagajnica mora dovuć sve svoje kolegice i šefa da stave novu rolu. Napokon dođete do blagajne s tom svojom vrečicom čipsa a kad ono od nikud doleti bakica s punim kolicima:"Ajde dečko budi dobar pa me pusti boli me kičma." Dođe vam da joj iščupate kralješnicu i nalupate je s njom. Zato svi volimo penziće... Iz tog razloga sam odlučio napisat nekoliko korisnih savjeta starijim osobama kako prevariti smrt da bi živjeli dugo i sretno :)

Ako vidite da prema vama ide Mr. Smrt kao prvo potrčite kolko vas noge nose i dobro pomotrite okolinu. Sigurno ćete nać nešto korisno....

Ako vidite:
a) Bunar (što dublji to bolji) - bacite se unutra, Mr. Smrt se boji mraka i neće se baciti se za vama i spasili ste se
b) Vatreno oružje - odmah se upucajte u glavu i Mr. Smrt će se uplašiti pucnja i pobjeći i opet ste se spasili
c) Litica - bacite se s nje, a pošto se Mr. Smrt boji visina neće vas sljediti i opet ste se spasili
d) Visoko drvo - uzmite uže i objesite se na najvišu granu, kao što rekoh Mr. Smrt se boji visina i neće se penjati na drvo i opet ste se spasili
e) Jezero, rijeka, more... - Zavežite si ciglu oko vrata i hop u vodu, Mr. Smrt se boji vode i neće vas pratiti i opet ste se spasili

Samo sljedite ove upute i živjet ćete zauvijek.

22.09.2007., subota

Debilana neka...

Evo baš sam u jednoj dobroj knjizi pročitao rečenicu koja me se dojmila:"Neki tipovi ljudi čiji umovi su jako puni misli, zaborave ponašati se i govoriti kao normalni ljudi." Evo ovo dokazuje da ja nisam lud ili nenormalan, jednostavno mi je um opterećen gomilom misli i ne mogu normalno funkcionirati više. Tak da ako još jednom čujem da sam lud ili nešto napravit ću sarmu od vas. Zato se nemojte zajebavat. I još nešto sam htio napisati... Ah da! Za sve one koji ne znaju šta znači "CONVERSE ALL STAR".... Converse=protiv... Dakle protiv svih zvijezda, u biti općenito protiv popularnosti. Dakle svi vi mali nadrkani teenageri koji se spreseravate sa svojim starkama može vas biti sram. Fejkeri jedni... Starke su bile, jesu, i uvijek će biti klošarske, zato svi šminkići kupite Lacoste patike u budite kuš! Fejkeri...

I još nešto sam htio popljuvat.... Hmmmm.... E da, zašto se svi teenageri pale na crno? Kaj misle da su face ili da su opaki ili nešto? E pa newsflash!!! Niste face ako se oblačite crno ili imate crne blogove s emo forama tipa:"Nitko me ne razumije", "Zašto sam živ?", "Želim umrijet!!!", "Cut my wrists...", sve puno skalpela i krvi i skalpela i krvi i sam reko već skalpela i krvi? Ma jadno.... Svi ste isti... Daj razvijte neki svoj prepoznatljivi stil po kojem čete biti drukčiji od drugih. Mislim, daj razmislite malo. Ako svi imaju crne blogove s skalpelima i krvi, vi napravite roza blog sa leptirima i cvijećem. I sigurno će ga pročitati cijela hrpa ljudi zato jer žele vidjeti nešto drugačije. Po meni ima smisla... Jer ako se želite istaknuti sigurno to nećete postići tako da radite što i ostali rade. Morate biti drugačiji po nečemu. Ako je netko drugačijeg mišljenja slobodno me pošalje u kurac ali ipak mislim da ovo što sam vam napisao ima smisla... Odlučite sami...

Filmek




Evo uplodao sam vam jedan filmić da si nahranite te svoje gladne mozgiće. Nemojte odma kritizirati jer nemate pojma o čemu se uopće radi. Recimo da ste pogledali film pa možemo o njemu razgovarati. Dakle sad vjerojatno sjedite za svojom kantom od kompa i ne možete čitati dalje jer vas je moj film toliko fascinirao da planirate barem 3 dana sjediti tu i razmišljati ...ma kurac... mislite da je film šrot. Ali imam vam jednu stvar za reći:"KUŠ!!!" Kuje male nezahvalne. Uopće ne cijenite moj trud da vas kulturno obogatim. No nije bitno...
Sad malo o filmu:

Tema: -puž ide preko ceste
Motivi: -puževo kretanje, dosada
Vrsta filma: -futuristički (film snimljen je 1880. pa zato)
Radnja: -puž ide, ide, ide, ide, ide i slučajni prolaznik ga zgazi
Smisao: - nepoznat

Ma serem... Smisao je nepoznat samo vama smrtnicima ali zato sam ja ovdje da vam malo pojasnim stanje stvari. Dakle, u prvom planu puž ...ide...ide..ide... trudi se doći do trave, daje sve od sebe, napokon uspije i umire pod nogom neopreznog prolaznika koji samo nastavlja svoj put vjerojatno ni ne primjetivši žrtvu svoje bezobzirnosti. E sad, to otvara sljedeće pitanje: "Vrijedi li se uopće truditi?" Cijeli život pokušavate nešto postići, trudite se, želite biti zapamćeni po nečemu, imati osjećaj da ste nešto učinli sa svojim životom, da sjećanje na vas nije umrlo sa vama... Uložili ste posljednjih dvadesetak godina svojeg života u neki projekt, potpuno ste se posvetili svom cilju, toliko se odricali... I napokon uspijete, želite svoj uspijeh podijeliti s ostatkom svijeta, ali sutra... Danas idete proslaviti... Krećete prema birtiji i kupujete masni burek od debelog pekara u obližnjoj pekari i pri izlasku vas pregazi baka u invalidskim kolicima, s polupraznom flašom šerija u ruci... Umrete na mjestu, nakon toliko godina truda, a baka se iduće jutro ni ne sjeća što se dogodilo... Eto na što se sveo naš svijet... Vrijedi li se truditi...

16.09.2007., nedjelja

Evo vam prvi post i ak vam se ne sviđa tužite me mami

Kao prvo pozz svima! Evo došo ja da vam ispričam što sam danas sve radio.
Negdje oko 10 sam se probudio... I nešto mi je čudno... Pogledam desno: ništa, pogledam lijevo: ništa, pogledam gore: ništa, pogledam dolje: a kad ono... boli mene kurac za to nekaj kaj mi je bilo čudno. Ustanem iz kreveta, odem u kupaonicu, počeškam muda, operem zube itd... I onda shvatim da sam gladan. I baš mi se jedu cornflakesi. Mislim ono... ne samo da mi se jedu... UMRIJET ću ako ne doručkujem cornflakese... fakat su mi je brutalno jeli... nešt neopisivo... Recimo, primjera radi, da doručkujete kuruzu s tunom i majonezom, ručate grah s buncekom, večerate čevape s brdom luka i ajvara i sve to zalijete s par piva. Tako lijepo siti i napiti odete u kazalište i vidite najjebozovniju curu koju ste ikad sreli, kako sjedi u zadnjem redu potpuno sama. Upadnete s nekom mutavom spikom tipa:"Iako ovdje ima puno slobodnih mjesta ipak bi rađe sjeo kraj tebe." Ona vam uputi pogled:"Popušila sam foru do filtera!" Sjednete kraj nje i čim se ugase svijetla bacate se na nju ko na čevape od maloprije, a kad ono... koji kurac??? Kakav to životinjski zvuk dopire iz mojeg pivom natopljenog trbuščića? I onda vas shvaćanje grune poput malja... PRDNUT ĆU!!!! Proklinjete čevape i dostavljača u pizzeriji koji vam ih je doneso i cijelu njegovu familiju. Pokušate ga obuzdati ali već vas znoj obljeva. I već toliko jako želite prdnuti da ostavljate curu koja vam upravo počinje šaputati na uho šta bi vam sve radila i odlazite van prdnuti. E toliko jako sam ja htio jest cornflakese ujutro. I jeo sam ih.... Milina....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.